U selu Lušci Palanka, u srcu Krajine, nalazi se spomenik “Slomljeno krilo” koji odolijeva vremenu, ljudima i ideologijama. On čuva priču o Franji Kluzu – čovjeku koji je postao prvi partizanski pilot i narodni heroj.

Srušilo ga je. Otrglo mu krilo, lijevu i desnu ruku, njegov identitet i snagu, baš kao i mnogima iz istog jata. Ali ga nije izbrisalo.

Priča o Franji Kluzu već je ispričana mnogo puta. Ali neke priče vrijedi ponavljati, jer dok jedni zaboravljaju, drugi moraju pamtiti. Kroz prašnjave staze historije, tamo gdje se često brišu tragovi hrabrosti, ostaju oni koji ih neumorno ponovno ispisuju.U selu Lušci Palanka, pod Grmečem, desetljećima stoji spomenik “Slomljeno krilo”. Naizgled običan, a zapravo moćniji od mnogih. U krajoliku gdje su padali heroji i ustajale kukavice, to je jedan od rijetkih spomenika koje ni rat ni okupatori nisu imali snage srušiti. Sve su rušili – škole, kuće, mostove – ali “Slomljeno krilo” nisu dotakli. Možda nisu smjeli. Možda nisu mogli.

Kamen iz Krajine, željezo ničije

Spomenik je podsjetnik na ono što je nekad bilo, ali i upozorenje na ono što se može ponoviti. Mlado željezo naslonjeno na stari krajinski kamen svjedoči o čovjeku koji je ostavio uniformu Nezavisne Države Hrvatske i, zgrožen njenim djelima, preletio partizanima. Neki će reći da su ga natjerali dugovi, ali ono što je uradio poslije, to mu nitko ne može oduzeti.

Franjo Kluz je rođen 1913. godine kod Bosanske Dubice. Početkom Drugog svjetskog rata pristupio je zrakoplovstvu NDH, ali vrlo brzo se povezao s antifašističkim pokretom. Dana 23. maja 1942. godine zrakoplovom “Potez 25” sletio je na oslobođeni teritorij kod Prijedora. Tog dana je i Rudi Čajavec preletio iz Banje Luke – čin koji će ostati zabilježen kao početak partizanskog zrakoplovstva, rijetkog primjera da pokret otpora u okupiranoj zemlji ima vlastitu avijaciju.

Borba iz zraka

Zajedno s mehaničarom i strijelcem Ivicom Mitračićem, Kluz je izvršavao borbene letove iznad okupiranih krajeva. Bombardirali su ustaške položaje, dijelili letke iznad gradova i unosili nemir među okupatorske redove. Trajalo je to 45 dana – herojska epizoda pod stalnom prijetnjom nadmoćnijeg neprijatelja.

Nakon uništenja njihovog zrakoplova od strane njemačkog lovca, Kluz prelazi u Italiju, pa zatim u sjevernu Afriku, gdje s drugim partizanskim pilotima formira 1. eskadrilu NOVJ. Saveznici ih naoružavaju legendarnim “spitfire” lovcima, a Kluz, sada kapetan i politički komesar, učestvuje u nizu borbenih letova iz baza u Italiji i na Visu, napadajući nacističke položaje širom Dalmacije i Bosne.

Posljednji let

Na 14. septembar 1944. godine, tokom napada na njemačke pozicije kod Omiša, Franju Kluzu je pogodila protuzračna artiljerija. Poginuo je kao vođa grupe “spitfirea”, u zraku koji je toliko volio, braneći zemlju koju je izabrao – ne po rođenju, nego po uvjerenju.

Sjećanje koje se ne da srušiti

Danas, kad se prošlost sve češće prešućuje ili iskrivljuje, a heroji zamjenjuju anonimnošću, Franjo Kluz i “Slomljeno krilo” stoje kao nijemi svjedoci jednog vremena i jedne hrabrosti. U zemlji gdje su često rušili i mrtve i spomenike, ovaj podsjetnik prkosi svim pokušajima zaborava.

Dođite do Lušci Palanke. Pogledajte spomenik. Nećete vidjeti samo metal i kamen. Vidjet ćete ideju, otpor, i čovjeka koji nije pristao na zlo, čak ni kada je imao uniformu moći.

Neke priče jednostavno ne možete srušiti.