Konferencija  pod nazivom „Bihaćki okrug u odbrani nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992–1995“ održana je prošlog mjeseca u Istanbulu, u biblioteci Rami gdje  se govorilo o  historijskom otporu enklave koja je bila u totalnom okruženju 1.201 dan. Program konferencije je započet  „Izložbom ratnih fotografija Armije Republike Bosne i Hercegovine sa posebnim akcentom na Okrug Bihać i 505. Vitešku brigadu autora Agana Skenderovića koju su otvorili Almir Zulić, ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi Unsko sanskog kantona  i Ali Çelik, direktor biblioteke Rami.

Rat u Bosni i Hercegovini u javnom prostoru često se pamti kroz poraze, masovne zločine i opsade, dok se pobjede Armije Republike Bosne i Hercegovine sistematski guraju u stranu. Među njima, Bihaćki okrug  1.201 dan u potpunom okruženju, ostao je jedan od najpotcjenjenijih, a istovremeno presudnih frontova u odbrani države. Upravo s tog prostora, pod stalnim pritiskom višestruko nadmoćnijeg neprijatelja, vođena je borba koja je u velikoj mjeri odredila tok rata u Bosni i Hercegovini. U okviru konferencije, u biblioteci Rami, jednoj od najznačajnijih kulturnih institucija u Turskoj predstavljena je izložba ratnih fotografija Agana Brace Skenderovića, koja  svjedoči o životu, otporu i slobodi izborenoj u nemogućim uslovima.

Ključni bedem odbrane BiH

Crno-bijele fotografije iz Bihaćkog okruga i 505. Viteške brigade ne govore samo o ratu, već o sistemskom zaboravu koji je uslijedio nakon njega. One podsjećaju da Bihać nije bio izolirana enklava već ključni bedem odbrane Bosne i Hercegovine, te da kultura sjećanja ne smije zavisiti od povremenih godišnjica ili entuzijazma pojedinaca, već od jasne institucionalne i društvene odgovornosti.

O konferenciji u Istanbulu, reakcijama turske javnosti, budućim oblicima saradnje, ali i o poraznom odnosu države prema borcima Armije RBiH, razgovarali smo s Aganom Bracom Skenderovićem, autorom izložbe fotografija. 

KRAJINA: Nedavno ste održali izložbu ratnih fotografija Armije Republike Bosne i Hercegovine, u okviru koje je predstavljena i Vaša postavka fotografija ratnog Okruga Bihać i 505. Viteške brigade. O kakvoj izložbi se radi i u okviru čega je ona predstavljena u Turskoj?

Skenderović: Prije nego odgovorim na Vaše pitanje moram istaći da sam bio zaista iznenađen da je zajednica Bošnjaka u Turskoj mnogobrojna, ali prije svega društveno aktivna. Prema podacima koje su nam prezentovali u Turskoj živi više od četiri miliona Bošnjaka. Stupili smo u kontakt sa Muhammetom Sancaktaraom, predsjednikom Tursko-bosanskog udruženja iz Istanbula koje okuplja Bošnjake sa prostora bivše Jugoslavije. Ovo udruženje je bilo i inicijator Konferencije  pod nazivom „Bihaćki okrug u odbrani nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992–1995“, a sklopu koje je i predstavljena izložba ratnih fotografija u biblioteci Rami. Ovom izložbom fotografija predstavljena su crno-bijela svjedočanstva jednog teškog vremena za Okrug Bihać, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu, svjedočanstva života u ratnom periodu, herojske borbe Armije R BiH i pobjede. Izložbu fotografija otvorili su direktor biblioteke Rami Ali Çelik i ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi USK-a Almir Zulić.

KRAJINA: Kakvi su Vaši utisci o održanoj konferenciji, koliko u Turskoj znaju ili koliko žele javnost upoznati sa ratnim dešavanjima u tadašnjem Bihaćkom okrugu?

Skenderović: Konferencija je bila zaista jedinstvena, dobro pripremljena i organizirana. Turci su poprilično upoznati sa dešavanjima u Bosni i Hercegovini, a posebno o ratnom periodu. Ono što je zanimljivo je činjenica da dosta znaju o Srebrenici, Sarajevu pod opsadom, o srušenom Starom mostu u Mostaru i zločinama širom naše domovine. Malo ili ništa nisu znali o velikim pobjedama Armije R BiH, o našem Okrugu Bihać koji je bio pod opsadom 1.201 dan, o našim herojima i gazijama. Ova konferencija je upravo za cilj imala pokazati naše pobjede i put do slobode posebno iz dijela Bosne i Hercegovine koji se nalazi na krajnjem sjeverozapadu i koji je bio okružen sa nešto više od 35.000,00 vojnika 1. i 2. Krajiškog korpusa vojske RS i vojske tzv. Srpske krajine. Stotinu ili više kilometara do prve slobodne teritorije R BiH nisu bili prepreka da pripadnici 5. Korpusa Armije R BiH zadrže i odbrane  teritoriju, te na kraju krenu u oslobodilački pohod koji je zaustavljen potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Bihaćki okrug je predstavljen kao ključni front koji je uveliko odredio tok rata ali i sudbinu Bosne i Hercegovine. Vjerujem da su učesnici konferencije u dobrom dijelu i uspjeli u ovoj namjeri.

KRAJINA: Ko su sve bili učesnici konferencije?

Skenderović: Pored ministra za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Almira Zulića, konferenciji su prisustvovali premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić, predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona Nisvet Jusić, ratni komandant 505. Viteške brigade Sead Jusić, general major Emir Kliko, predsjednik Udruženja veterana F BiH Mujo Aganović i predsjedavajući Općinskog vijeća Bužim Suvad Veladžić.  Drugog dana je održana i promocija knjige Seada Jusića Breza 94 - Bužimska bosanska bitka koja je prevedena na turski jezik.

KRAJINA: Da li je dogovorena neka buduća suradnja, ako jeste, u kojem obliku?

Skenderović: Prilikom prijema učesnika konferencije kod direktora biblioteke Rami, gospodina Ali Çelika izražena je spremnost za uspostavljenje saradnje sa institucijama kulture u Bosni i Hercegovini, a posebno u Unsko-sanskom kantonu. Od strane kantonalnih zvaničnika predloženo je da se uspostavi saradnja biblioteke Rami sa Kantonalnom i univerzitetskom bibliotekom Bihać, a fokus bi bio na partnerskim odnosima u stručnim, obrazovnim i naučno-istraživačkim oblastima, kao i na razmjeni stručnih informacija i ideja. Uspostavljeni su kontakti i sa nekoliko značajnih poduzetnika koji se bave proizvodnjom atraktivnih proizvoda, a koji su izrazili spremnost za posjetu Unsko-sanskom kantonu.

KRAJINA: Hoće li ovakvih konferencija i izložbi ratnih fotografija biti i u drugim državama?

Skenderović: Želja svakako postoji da se slične konferencije i izložbe ratnih fotografija održe i u drugim državama, posebno zbog činjenice da imamo brojnu dijasporu i cijele porodice čija se djeca rađaju, školuju i odrastaju u jednom sasvim drugačijem ambijentu uređenih država. Kultura sjećanja mora biti naš zadatak i obaveza da mlađim generacijama prenosimo sve ono što se dešavalo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ovakve aktivnosti umnogome zavise i od institucionalne podrške jer su samo troškovi odlaska značajni od avio karata, smještaja do prevoza. Vjerujem da se na ovome neće stati i da ćemo u bliskoj budućnosti  organizirati nekoliko konferencija širom Zapadne Evrope.

KRAJINA: Da li je dogovorena neka uzvratna posjeta Unsko-sanskom kantonu?

Skenderović: Za sada je izgledna posjeta predstavnika biblioteke Rami Unsko-sanskom kantonu već u maju ove godine, a dogovorena je posjeta Tursko-bosanskog udruženja iz Istanbula koje je aktivno na nekoliko humanitarnih akcija koje vode na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Isto tako mogu reći da je prihvaćen poziv za posjetu naših prijatelja iz Turske tradicionalnoj manifestaciji “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”  augusta ove godine. 

KRAJINA: Posjetili ste i čuvenu biblioteku u Rami, kakve su Vaše impresije? 

Skenderović: Iako smo jedan dan proveli kao gosti biblioteke Rami nismo uspjeli obići niti deseti dio svega onoga što se nalazi u ovoj zaista impresivnoj biblioteci. Sama činjenica da kompleks biblioteke Rami uključuje  24-satne učionice i čitaonice, odjel za bebe i djecu, pristupni dio, galerije, te grupne i individualne učionice sa zatvorenom površinom od 36.000 m² i kapacitetom od 2,5 miliona knjiga, uređene površine biblioteke od 51.000 m² čini je bibliotekom sa najvećom unutrašnjom zelenom površinom” u Evropi i dovoljno govori o kakvoj se instituciji radi. Biblioteka je platforma preko koje se stari izvori i informacije prenose budućim generacijama. Kasarnu Rami, kako je poznata u arhivskoj evidenciji, podigao je veliki vezir Rami Mehmet-paša za vrijeme vladavine sultana Mustafe III (1757-1774) u Osmanskom carstvu. Kasarna, koja je služila i vojsci u republikanskom periodu, aktivno se koristila do 1960-ih godina pretvorena je u jednu od najvažnijih biblioteka u Turskoj, sa radovima na restauraciji koji su započeli 2014., a završeni 2023. godine kada je biblioteka i otvorena. Čast mi je što će  moja autorska izložba  ratnih fotografija iz perioda 92-95 zauvijek ostati u ovom impresivnom objektu kao djelić naše historije. 

Još uvijek samo pričamo o statusu običnog borca koji je trebao biti završen davno

KRAJINA: Često govorimo o statusu nekadašnjih boraca, mene osobno zanima Vaše mišljenje, znamo da taj odnos nije na onom nivou kakav su zaslužili. Može li bolje i kako?

Skenderović: Generalni zaključak uvijek se sam nametne, a to je da borci iz godine u godinu slušaju ista ili slična obećanja, a nadležni na realizaciji istih vrlo malo, ili nikako ne rade. Svakako moram reći da je dosta toga i do samih boraca koji su svih ovih godina  od rata do danas bili taoci različitih politika, ali i brojnih boračkih udruženja koja se nisu baš najbolje snašla u moru neriješenih statusnih problema boračke populacije. Udruženja se i danas bave trivijalnim stvarima od kojih demobilisani borac nema nikakve koristi. Godinama se priča, ali samo priča, o zakonskom definisanju boračkih udruženja od posebnog društvenog interesa za Federaciju BiH. Do danas od zakona nemamo ništa ali sigurno imamo na desetine novih boračkih udruženja. Umjesto da se okupljamo oko jednog politika radi sve da se borci razjedine kroz ova brojna udruženja koja usput ne rade ništa osim što su samo sebi svrha.

Isto tako, ne mogu vjerovati da je javno objavljen  registar boraca u kojem se nalazi više od 600.000 hiljada boraca Armije R BiH i da niko nije izvršio analizu ko se sve nalazi u tom registru. Ja sam, a vezano samo za našu brigadu, provjerio nekoliko imena i tražio određene odgovore  i pojašnjenja od Federalnog ministarstva za pitanja boraca koje nikada nisam dobio. Isto tako ne mogu da vjerujem da nadležna ministarstva nikada nisu izradila socijalnu kartu boračke populacije da jednostavno znamo koliko je to boraca nezaposleno, kako su stambeno zbrinuti, šta je sa njihovom djecom, kako se liječe i slično. Prošlo je više od trideset godina od rata, a mi još uvijek samo pričamo o statusu običnog borca koji je trebao biti završen davno. Da ne govorim o institucionalnoj zaštiti pripadnika 5. Korpusa ali i svih drugih pripadnika Armije R BiH,  koji su optuženi za navodni ratni zločin. Jedina legitimna i priznata vojna sila na prostoru Bosne i Hercegovine je bila Armija R BiH. Jedino je Armija branila nezavisnost i suverenitet  države Bosne i Hercegovine i nikako se nije smjelo desiti da ijedan njen pripadnik bude osumnjičen, a kamoli optužen pred bilo kojim sudom države Bosne i Hercegovine koju su branili i odbranili od svih neprijatelja.