Ove godine navršavaju se 33 godine od formiranja bihaćkih brigada, 501. Slavne i 502.Viteške, u narodu kasnije opjevanih i poznatih kao sestrinske brigade, Besmrtna  i Legendarna. Nizom sportskih, kulturnih i drugih manifestacija obilježena je i ova godišnjica, a najvažnije za generacije koje dolaze je njegovati kulturu sjećanja na našu čestitu i ponosnu prošlost, kada se u vihoru rata, agresijom na BiH, oduvijek slobodarski Bihać i njegovi stanovnici morali goloruki suprotstaviti sili koja je prijetila da zatre svaki trag postojanja nesrpskog stanovništva na ovim prostorima, o čemu svjedoči i brojna dokumentacija tzv.VRS, ali i političkih kuhinja gdje se pokušala realizirati ideja rastakanja i uništenja Bosne i Hercegovine. Kako su stvorene Besmrtna i Legendarna? Ključni momenat za odbranu Bihaća i Okruga Bihać predstavljao je 19. juli, historijski datum kada su formirane prve manevarske jedinice: 1. Bihaćka pješadijska brigada i 2. Bihaćka muslimansko-hrvatska pješadijska brigada.

Bihaćke brigade su jedne od onih jedinica čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je ono obavljano u hodu tokom izvršenja zadataka koji su postavljani pred njih. Nakon formiranja brigada, u listu "Bosna", komandant Štaba oružanih snaga Opštine Bihać Ramiz Dreković je kazao:

 -  Formirali smo dvije pješadijske brigade. To su brigade sa dobrom manevarskom sposobnošću, koje će garantirati mir građanima bihaćke opštine, ali i brigade koje će učestvovati u konačnom oslobađanju države Bosne i Herecgovine od agresorskih snaga. Oni i nadalje tuku naše položaje, naš grad, ali tuku sa distance artiljerijom, jer je očito da više nemaju hrabrosti da se upuste u pješadijske napade, pošto znaju šta će ih dočekati i kako će se provesti. Formiranje dvije brigade, taj 19. juli, treba zabilježiti kao istorijski čin i datum, pošto formiranje Prve pješadijske bihaćke brigade i Muslimansko-hrvatske pješadijske brigade to zaista i zaslužuje. To mora radovati svakog građanina Bihaća i Bosne i Hercegovine, pošto država bez oružanih snaga i ne može biti država.

Odbranili svoj grad

Ta 501. Slavna brdska brigada formirana je 19. jula 1992. godine kao Prva bihaćka pješadijska brigada u mjestu Kamenica kod Bihaća s ciljem odbrane Bihaća i okoline od srpskog agresora. Iako brigada nije imala problema sa brojem ljudstva, glavni problem ove brigade kao i čitave Armije Republike Bosne i Hercegovine je predstavljao nedostatak oružja i vojne opreme, uprkos tome njen doprinos tokom rata u Bosni i Hercegovini je bio izuzetno značajan i velik. Ona je formirana 19. jula 1992. u samom početku napada srpskih paravojnih formacija na opkoljeni Bihaćki okrug, koji su tokom sljedećih dana dobivali svoj pravi oblik i intenzitet. Brigada je bila sastavljena od mladih dobrovoljaca s područja općine Bihać i pridošlih izbjeglica iz okolne okupirane teritorije. Pri formiranju brigada se sastojala iz: odred TO Ljutoč, odred TO Centar, odred TO Bakšaiš, vod minobacača iz Općinskog štaba TO Bihać i dio izviđačkog voda iz Općinskog štaba TO Bihać. Kroz brigadu je tokom rata prošlo ukupno 4.853 pripadnika. Brigada je imala 307poginulih, 1.763 ranjenih i 69 nestalih/zarobljenih boraca i starješina.

I 502. Viteška brdska brigada je bila vojna jedinica koja je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini djelovala u sastavu Petog korpusa Armije RBiH. Formirana je 19. jula 1992. godine. Prvi komandant bio je major Atif Dudaković. Već u osvit rata, a pogotovo nakon što je zvanično i otpočeo, patriote širom Bosne i Hercegovine su otpočele sa formiranjem vojnih jedinica i organiziranjem otpora. Cazinska krajina ni po čemu nije bila izuzetak. Krajišnici su poučeni iskustvom kroz historiju, možda i ranije od ostalih shvatili ozbiljnost situacije i predano počeli sa formiranjem odbrane. Nakon formiranja manjih odreda i jedinica krenulo se u njihovo ukrupnjavanje. Od već formiranih jedinica 19. jula 1992. godine, prema naredbi načelnika Glavnog štaba Oružanih snaga RBiH Sefera Halilovića, u bihaćkom naselju Žegar formirana je Druga bihaćka brigada. Proglašena je Drugom muslimansko-hrvatskom pješadijskom brigadom. Za prvog komandanta imenovan je major Atif Dudaković. Sastojala se od komande sa prištabskim i logističkim jedinicama, tri pješadijska bataljona, jedinice za borbenu podršku sa mješovitom minobacačkom baterijom 82 i 120 mm, protivoklopnog mješovitog voda i mješovitog lakog artiljerijsko-raketnog voda protivzračne odbrane. Prvi bataljon se sastojao od boraca hrvatske nacionalnosti iz naselja oko Bihaća te je zbog toga brigadi i pridodan prefiks hrvatska. Drugi bataljon je formiran od boraca i starješina dotadašnjeg odreda Teritorijalna odbrana Vrsta, a treći od boraca najbrojnijeg odreda Prekounje. Na dan osnivanja brojno stanje brigade je bilo slijedeće: 83 oficira, 120 podoficira, 1.136 boraca što znači ukupno 1.339 boraca i starješina. Samo oko trećina ljudstva brigade posjedovala je pješadijsko naoružanje različitog kalibra. Ove dvije bihaćke brigade, Besmrtna i Legendarna, učestvovale su u svim teškim, krvavim borbama, za Bihać i za tadašnji Bihaćki okrug. Iz ovog grada krenut će jedinice koje će osloboditi državu. Nakon formiranja bihaćkih brigada, dr. Irfan Ljubijankić kao predsjednik Skupštine Okruga Bihać je rekao:

-Ovog časa nam je najpotrebnije strpljenje i istrajnost. Mi ovaj grad moramo odbraniti i odbranit ćemo ga. Moramo istaknuti iznad svih vrijednost vojničkog kolektiva, sve podrediti vojnoj organizaciji, jer su takva vremena. Iz svih okolnosti izvlačiti maksimalne učinke, čija je svrha odbrana ovoga grada, odnosno Bosne i Hercegovine. Uvjeren sam da će iz ovog grada krenuti jedinice koje će oslobađati Bosnu i Hercegovinu. Bila je to sudbonosna poruka, a kasnije se itekako obistinila. Nakon 1.201 dana potpune opsade, heroji 501. i 502. brigade, slavne i viteške, kidaju obruče oko voljenog grada, a onda se stvaraju uvjeti i za deblokadu Bihaćkog okruga 6. augusta 1995. godine, nakon čega u konačnici dolazi do spajanja 5. i 7.korpusa Armije R BiH, a potom i do drugih bitnih oslobađajućih bitki drugih korpusa iz sastava Armije RBiH. Ni 33 godine kasnije, ne blijede sjećanja na ratne dane, vrijeme teškog i opasnog življenja, kada se sloboda branila životima i krvlju, dostojanstvo čašću i pjesmom, kao podstrekom da Bišćani nikada neće pristati na bilo kakav kompromis s neprijateljem, osim na slobodu koju su obećali svojoj porodici, gradu i domovini. I bi tako.

Bihać, grad oduvijek napadan, uvijek odbranjen nikad pokoren

Danas je bolno govoriti o statusu onih koji su iznjedrili slobodu, često su zapostavljeni i nedovoljno je učinjeno za njih. Ipak, ono što su svi pripadnici Besmrtne i Legendarne stavili ispred konačnog cilja je vlastiti život, kao zalog za slobodu o kojoj se pjevalo, do koje se njihovom borbom došlo. U BiH ali i  izvan nje, nažalost, još uvijek postoje izuzetno opasne neprijateljske političke struje koje i dalje neskriveno rade i žele nauditi cjelovitosti i samostalnosti BiH. Stoga je od velike važnosti uvijek pričati priče o ljudima koji su se u ona teška vremena stavili na raspolaganje jedinoj domovini, jer onaj ko ne pamti, iznova proživljava. U Bihaću se ta kultura sjećanja izuzetno poštuje, ne kao prijetnja bilo kome, nego kao obaveza da se zauvijek pamti da je ovaj grad od davnina bio napadan, uvijek odbranjen i nikada pokoren. U novijoj historji za to su zaslužne Besmrtna i Legendarna, slavna i viteška brigada, nepremostivi bedem agresoru koji je unatoč silnom naoružanju, unatoč činjenici da je cijeli grad i stanovništvo držao u potpunoj okupaciji 1.201 dan, na kraju bio poražen.