Na Ranču za odmor i dušu “Šiljkovača”, nadomak Velike Kladuše, 7. juna 2025. godine, desilo se nešto što je za mnoge prisutne značilo mnogo više od običnog okupljanja – bio je to susret onih koji su prvi stali u odbranu Bosne i Hercegovine, pripadnika ratne Policijske stanice Velika Kladuša iz perioda 1991–1996. godine. Okupljanje je imalo snažnu simboliku: povratak dostojanstva, kojeg su im godinama sistematski oduzimali.

Danas u poznim godinama, narušenog zdravlja i životom raštrkani širom svijeta, veterani su odlučili: vrijeme je da se ponovo ujedine. Osnovano je Udruženje „Veterani Policijske stanice Velika Kladuša“, s ciljem da se bore za svoja prava, podsjećaju društvo na svoju žrtvu i najvažnije – ne dopuste zaborav.

- Svi znamo da svaka armija u svijetu, nakon borbi, ima sistematsku podršku i liječenje. Mi smo, naprotiv, bili prepušteni sami sebi. Ponižavani smo, zaboravljeni, a neki koji su rat proveli u podrumima danas odlučuju o našim životima. Kad je bilo najteže, niko nas nije mazio, zato smo tu da jedni druge podržimo i podsjetimo da nismo sami“, ističe Nijaz Velić, jedan od učesnika osnivačke skupštine.

Maloljetan pristupio borbi

Ali, ni nakon svega što su preživjeli, u riječima veterana nema gorčine – ima dostojanstva i odlučnosti. To najbolje pokazuje priča Zlatana Jušića, koji je s tek 15 godina i četiri mjeseca pristupio Policiji Velike Kladuše.

- Bilo je to davne 1992. godine. Imao sam tačno 15 godina i četiri mjeseca kad sam stupio u Oružane snage Policije Velika Kladuša, koja je bila izmještena nedaleko od moje rodne kuće u Todorovu, tačnije u Mrceljima. Tad sam upoznao ratnog komandira Fikreta Fiku Karajića, koji je prije par dana otišao na bolji svijet, i zamjenika Alu Hušidića, koji je poginuo u borbenim dejstvima. Bio sam s ljudima koje sam znao, a neke sam tek tada upoznao. Bili smo borci, prijatelji, braća jer nam je cilj bio samo jedan: slobodna Bosna i Hercegovina. Bio sam najmlađi i svi su me pazili kao da sam njihov rođeni sin. Nekad bez hrane, nekad bez obuće, po kiši, snijegu i ledu, koračali smo rame uz rame iz borbe u borbu do konačnog oslobođenja naše domovine. Po prestanku rata, već kao pripadnik policije, ponadao sam se službi domovini i povratku u normalan život. Tada su nastupili moji najteži dani. Došla je odluka – moram napustiti uniformu i oružje koje sam u borbi zarobio, i tražiti posao negdje drugo. Kao i većina mojih suboraca, više nismo bili potrebni. Otišli smo svako na svoju stranu, shrvani nepravdom. Ljudi koji su me u ratu tapšali po ramenu nakon par mjeseci me nisu više ni poznavali. Otišao sam u svijet za boljim životom, osnovao porodicu i vratio se u Bosnu, gdje danas s ponosom vodim svoj privatni posao. Poziv ratnih drugova o okupljanju i udruženju doživio sam kao veliku čast. Godine su učinile svoje – mladići s kojima sam dijelio rovove sada su starci. Nekih više nema, neki jedva hodaju. Ali još postoje ljudi koji izdati ne znaju, koji te ostaviti neće i koji iskreno vole ono za što smo krvarili: našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, prisjeća se Jušić.

Proradile emocije

Zlatanova priča duboko je dirnula sve prisutne. Jedan od domaćina skupa, policijski službenik Nisvet Mujanović, priznao je da nije mogao ostati ravnodušan.

- Proradile su emocije jer sam i ja prve radne dane proveo upravo sa tim veteranima. Oni su me učili kako biti policajac i kako biti čovjek. Posebno pamtim Zlatana Jušića, kojeg su zvali ‘mali Jušan’ – s 16 godina bio je ravnopravan borac, iako su ga pokušavali zadržati zbog maloljetnosti. Nije odustajao i ostao je uz svoje saborce. Takvi ljudi danas su na marginama, a mi uživamo slobodu za koju su oni dali najviše, kaže Mujanović.

Na Osnivačkoj skupštini izabrano je rukovodstvo Udruženja. Predsjednik Skupštine je Nisvet Mujanović, dok je za predsjednika Udruženja jednoglasno izabran Nijaz Velić. Upravni odbor čine Nijaz Velić, Hasan Huskić, Zuhdija Jušić, Enver Tabaković, Šefik Behrić, Zlatan Jušić i Meho Okić. U Nadzornom odboru su Mehmed Nuhanović, Jusuf Mujanović i Samir Rošić, a Sud časti čine Šerif Čelebić i Kadir Zulić.

Nakon osnivanja, uslijedit će registracija udruženja, izrada statuta i svih upravno-pravnih akata. Poziv za učlanjenje otvoren je za sve bivše pripadnike policijskih snaga iz perioda 1991–1996. godine.

- Moramo biti jedinstveni da bismo bili jači u ostvarivanju svojih prava, poručuje Nijaz Velić.

Jer njihova priča nije samo ratna – to je priča o časti, dostojanstvu, zaboravu i borbi da ono što su dali ovoj zemlji ne ostane nevidljivo. I neka niko ne sumnja, ako opet zatreba, ovi ljudi će ponovo stati na prvu liniju. Bez rezerve.