Država razmatra hoće li-neće li vratiti milionske dugove koji su napravljeni u entitetu iz kojeg uporno tvrde da baš ta država ne postoji. Ako ovo nije suludo, svrstajte u rubriku vjerovali ili ne, ako ima mjesta da se utisne i to na znanje. U komšiluku, studenti sjeli na bicikla i dopumpali do Strasbura, po svoja prava. Nije da nemamo i mi studenata, biće da nemamo bicikla. Što se otetih prava tiče, ne fali nam otimačine. Kad bolje razmislim, u nas jedino otimačina funkcionira bespijekorno, samo što su korisničke službe strogo omeđene. Da bi se baš bavio otimačinom i prošao nekažnjeno, mora se biti u raznim odnosima sa ovima što su oteli vlast, pozicije i tako redom. Ne’š brajo otimati bez licence, pa jel tako? Turizam bi nam mogao kolabirati ne odobre li institucije kojih se tiče vize za države iz kojih ljubitelji svega u nas, dolaze da nas posjete. U najavi su bila nova poskupljenja, pa kad nešto hoće i ostvarilo se, za razliku od predizbornih obećanja, koja se puštaju niz vodu. Tako je sve skuplje od prošle sedmice za oko prekonekoliko, a predviđanja su da ni tu nije kraj, jer očito da strmoglav cijena ovdje doći neće. A i što bi, kad se ionako slabo ko buni, a i taj Strasbur daleko brate. Stiglo je proljeće, malo manje romantično nego u pjesmama, ali dovoljno izazovno da se čovjek vrati sebi, dok još ima kome. Šta bi rećemo bilo da se glumice influenserice nisu imale kome vratiti nakon što su čitavih 11 sekundi kao, kao, kao – letjele svemirom. Nakon što su aterirale na čvrsto tlo, imali smo prigodu gledati šou mozgov program ljubljenja zemlje po kojoj se hoda i tako…zabava za mase nikad nestati neće, dok je god masa. S kraja na kraj planete ili čega već, zabavi nikad kraja…

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Unsko-sanskih novina "Krajina"

Zabranjeno preuzimanje teksta bez dozvole autora!