U Cazinu je s održana centralna manifestacija povodom 33. godišnjica formiranja 5. Korpusa Armije RBiH koji je u najtežim trenucima bio bedem odbrane Bosanske krajine i svoje domovine Bosne i Hercegovine. Svečanosti su prisustvovali predstavnici kantonalne i lokalnih vlasti Unsko-sanskog kantona, bivši pripadnici i komadanti 5. Korpusa, ratni vojni invalidi, prodice šehida i poginulih boraca, predstavnici boračkih udruženja, učenici osnovnih i srednih škola.

Nakon svečanog defilea u JU Sportski centar "Salih Omerčević" održana je centralna sveačnost na kojoj su se obratili nekadašnji komadanti 5. Korpusa, ličnosti iz političkog i društvenog života Unsko-sanskog kantona. Pozdravne riječi i čestitke uputio je ratni načelnik štaba 5. Korpusa brigadir Mirsad Selmanović, koji je podsjetio da je uz 5. Korpus kao osnovu odbrane Bihaćkog okruga, bio HVO koji je također značajno doprinio odbrani današnjeg Unsko-sanskog kantona, pripadnici Policije i rezervnog sastava, te izdvojio neke karakteristike po kojima se isticao 5. Korpus 

"Međunarodna karakteristika je ta da niti jedan pripadnik 5. Korpusa nije bio pod istagom Haga suda za međunarodne zločine. Dakle, bili smo ljudi, imali smo obraza a svašta nešto nismo imali, čak ni osnovnog naoružanja. Rađene su samo predistražne radnje za pripadnike 5. Korpusa i rečeno je da ako ima nešto da to rade ovi niži sudovi. Pa mi treba da se time ponosimo i ističemo to podignute glave u Londonu, Vašingtonu, Varšavi i drugdje.Mi smo bili korpus čiji pripadnici nisu rušili vjerske objekte i poštovali smo sve kulture u BiH i nismo bogomolje dirali, a gdje god su agresori ušili tu su vjerski objekti bili srušeni. Ratovali smo protiv ljudi koji imaju oružje a oni su dijelom ratovali na frontu, a dijelom su ubijali civile. Oni danas traže svoje nestale borce, a mi danas tražimo naše nestale civile", istakao je Selmanović

Bihaćki okrug i 5. Korpus su ostali u dubokom okruženju 1201 dana, sami bez bilo čije pomoći sa strane, napadnuti od dva srpska agresora - jedan sa teritorije Republike Hrvatske od strane Srpske vojske Krajine koja je djelovala na paradržavnom teritoriju zvanom Republika Srpska Krajina, zatim od Vojske Republike Srpske i na poslijetku od strane domaćih izdajnika Fikreta Abdića i paratvorevine Autonomne pokrajine Zapadna Bosna.

"5. Korpus je bio u potpunom okruženju sa istoka su bile raspoređene jedinice iz satava 1. i 2. Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, sa zapada dijelovi Banijskog, Kordunskog i Ličkog korpusa Srpske vojske Krajine, neprijateljske snage Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske krajine koje su napadale 5. Korpus i Bihaćki okrug brojale su oko 30.000 vojnika povremeno narastajući do 45000 vojnika, tako da je odnos borbenih snaga tokom cijelog rata bio 2-3 puta veći u korist neprijatelja. Ovakva nadmoć posebno je bila izražena u teškom naoružanju i ratnoj tehnici gdje je odnos bio 10:1 a kada su u pitanju pojedine vrste naoružanja i do 30:1 u korist neprijatelja. Peti korpus nije dozvolio spajanje snaga Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine kao i kompaktno povezivanje teritorija što bi najvjerovatnije promjenilo odnos snaga na cijelokupnom bosanskohercegovačkom ratištu", istako je Bahrudin Beširević historičar

Prvi komadant 5. Korpusa bio je Ramiz Dreković od formiranja 5. Korpusa 21. oktobra 1992. godine do 31. oktobra 1993. godine kada je Atif Dudaković postavljen na mjesto komadanta 5. Korpusa Armije R BiH koji je na toj dužnosti ostao do kraja rata.

Obraćajući se prisutnima Nermin Ogrešević gradonačelnik Cazina istako je da je Cazin dao značajan doprinos u borbi 5. Korpusa dajući mu četiri brigade i puno toga drugoga i da je bio jedan od stubova odbrane Krajine i 5. Korpusa.

"Mi smo ponosni na 5. Korpus to je jedna velika naša zajednička ostavština i nešto što nas veže tokom cijelog života, bez obzira na politike i stranke mi smo srčano vezani 5. Korpusom i Armijom R BiH koji su garant našeg opstanka i opstanka naše Bosne i Hercegovine", istakao je Ogrešević pozvavši prisutnu omladinu da ugrade 5. Korpus u svoja srca

Poručio je na kraju da će Bosna opstati i da će je biti, a da će svi njeni neprijatelji nestati i biti zaboravljeni.