Popularno:

13.03.2026.

Djeca kao mali ambasadori grada

Djeca kao mali ambasadori grada

Turistička zajednica Grada Bihaća već drugu godinu realizira projekt „Bihać u očima djece“, kroz koji osnovci crtaju motive svog grada, a njihovi radovi pretvaraju se u prave razglednice koje potom putuju širom svijeta. O tome kako je nastala ova ideja, kako su reagirali najmlađi i kakvi su planovi za budućnost, govorile su direktorica Turističke zajednice Dijana Pečenković i saradnica Azra Handukić.

Kako je nastao projekt

KRAJINA: Turistička zajednica Bihaća pokrenula je još jedan zanimljiv projekt u kojem učestvuju najmlađi sugrađani. O kakvom je projektu riječ?

Pečenković: Ovo je druga godina kako realiziramo projekt „Bihać u očima djece“. Ideja je nastala prošle godine kada smo razmišljali kako da angažiramo djecu da budu mali promotori našeg grada i da vidimo kako oni vide Bihać svojim „malim očima“. Uz to smo željeli vratiti u modu pomalo zaboravljeno slanje pravih, opipljivih razglednica putem pošte. Djeca su na taj način uključena u rad Turističke zajednice, osjećaju se važnim i dio su promocije svog grada. Naš cilj je da oni jednog dana budu i mali turistički vodiči koji će s ponosom predstavljati Bihać svojim prijateljima i rodbini.

Prve razglednice Bihaća

KRAJINA: Kako je projekt konkretno realiziran i kako su nastale prve razglednice Bihaća?

Pečenković: Prošle godine saradnju smo započeli s Osnovnom školom „Harmani II“. Razredi od prvog do trećeg radili su likovne radove na temu „Bihać u očima djece“. Djeci nismo davali mnogo uputa jer smo željeli vidjeti kako oni spontano vide i doživljavaju svoj grad. Pristiglo je više od 90 radova nastalih u produženom boravku škole.

Cijeli proces je dokumentiran – snimljen je i fotografiran, a naš kolega iz Gradske uprave Ermin Duratović sve je zabilježio kamerom i fotoaparatom. Djeca su tokom rada razgovarala o Bihaću, pisala kratke tekstove, pa čak i izvodila male skečeve o tome kako oni doživljavaju svoj grad.

Bili smo oduševljeni njihovom maštom. Primijetili su detalje koje mi odrasli često i ne primjećujemo jer su nam postali svakodnevica. Na kraju smo morali izabrati radove koji će biti pretvoreni u razglednice, što nije bilo nimalo lako. Prošle godine ih je bilo sedam, ali smo kasnije izložili sve radove kako bi ih vidjeli i naši sugrađani.

Razglednice koje su obišle svijet

KRAJINA: Šta se dogodilo nakon što su razglednice izrađene?

Handukić: Nakon završetka projekta svi učenici dobili su primjerke razglednica koje su nastale iz njihovih radova. Zadatak je bio da ih pošalju nekome u svijetu. Tako su razglednice Bihaća stigle u Tokio, Berlin, London i mnoge druge gradove.

Dobijali smo fotografije i poruke ljudi koji su ih primili, pa su djeca mogla vidjeti gdje su njihove razglednice završile. To im je bilo posebno zanimljivo i motivirajuće.

Jedna zanimljiva situacija dogodila se i u pošti. Kada smo došli po markice za slanje razglednica, rekli su nam da nemaju stotinu komada koliko nam je trebalo i da ih moraju naručiti, jer se danas razglednice rijetko šalju poštom. To je zapravo pokazalo koliko se navike mijenjaju.

Ovaj projekt bio je i edukativan jer su djeca prvi put naučila šta je razglednica, kako se piše tekst, kako se adresira i kako putuje od pošiljaoca do primaoca.

Reakcije djece

KRAJINA: Kako su djeca reagirala kada su vidjela konačan rezultat svog rada?

Handukić: Takve aktivnosti kod djece uvijek izazivaju veliko interesovanje, posebno kada im se da sloboda da izraze svoju maštu. Kada su vidjeli konačan rezultat i shvatili da su upravo oni autori razglednica, bili su oduševljeni.

Objavili smo i poziv na našoj Facebook stranici da svi koji žele mogu doći i besplatno preuzeti razglednice. Za samo jedan dan sve su razglednice bile podijeljene.

Predstavljanje uz Dan grada

KRAJINA: Na koji način je projekt predstavljen javnosti?

Pečenković: Na svečanoj sjednici povodom Dana Grada Bihaća željeli smo pokazati kako je projekt izgledao od početka do kraja. Na mjestima gostiju ostavili smo po jednu razglednicu, a na velikom ekranu prikazan je video o cijelom procesu.

Djeca su na taj način, na najljepši mogući način, čestitala rođendan svom gradu. Time smo željeli pokazati i uspješnu saradnju Turističke zajednice sa školama.

Novi učesnici i nove ideje

KRAJINA: Da li je projekt nastavljen i ove godine?

Pečenković: Jeste. Ove godine učestvovala je Osnovna škola „Gornje Prekounje – Ripač“. Ponovo smo dobili veliki broj radova i opet je bilo teško izabrati najbolje. Ove godine odlučili smo napraviti osam razglednica jer je zaista bilo mnogo kvalitetnih radova.

KRAJINA: Da li su se pojavile i neke nove ideje tokom projekta?

Pečenković: Da. Djeca iz škole u Ripču napravila su i mali vodič za djecu koja posjećuju Bihać. Napravili su svojevrsnu check-listu mjesta koja bi trebalo obići u našem gradu i na rijeci Uni, a posjetioci mogu označiti šta su sve vidjeli.

To je mali, ali vrlo zanimljiv projekt koji bi se u budućnosti mogao dodatno razvijati.

Projekt koji ima budućnost

KRAJINA: Hoće li se projekt nastaviti i narednih godina?

Handukić: Već imamo najave novih škola koje žele učestvovati. Sljedeće godine u projekt će biti uključena Osnovna škola „Brekovica“, s kojom smo već ranije sarađivali.

Pečenković: Zbog velikog interesa uvjereni smo da ovaj projekt ima budućnost. Važno nam je vidjeti kako djeca doživljavaju svoj grad i uključiti ih u njegov život. Možda jednog dana, uz gradonačelnika, budemo imali i „malog turističkog ambasadora“.

Zahvala školama i nastavnicima

KRAJINA: Koliko je podrška škola važna za realizaciju ovakvih projekata?

Handukić: Izuzetno je važna. Nastavnici su bili velika podrška učenicima tokom cijelog procesa. Zbog toga se želimo zahvaliti svim nastavnicima, direktorima i uposlenicima škola koji su učestvovali u projektu.

Djeca su s velikim entuzijazmom radila na razglednicama koje danas putuju svijetom i na poseban način pričaju priču o Bihaću.

Turistička zajednica Bihaća ima dobru saradnju sa školama i želimo da se ona nastavi, jer samo zajedničkim radom možemo stvarati projekte koji će biti na korist našem gradu i njegovim građanima.


Podijeli

Izvor

N. Džanić

POVEZANI ČLANCI